Što može arhitektura danas? Može li ona biti aktivni sudionik razvoja i dobrobiti društva? Pokušajmo odgovoriti pozitivno: ona bi to mogla biti ako su arhitektonska djela kao što to definira Juhani Pallasmaa: Cjeloviti mikrokozmos… sažeti poetizirani prikazi živoga – ljudskog svijeta. Ona su življene, egzistencijalne metafore koje usmjeravaju i artikuliraju ljudsku percepciju, svijest i osjećaje.
 

Takav cjeloviti mikrokozmos željeli su i, mora se reći, uspjeli ostvariti Hemma Fasch i Jakob Fuchs objektom gimnazije u novoj bečkoj gradskoj četvrti Seestadt Aspern. Ako prihvatimo tezu da je uz nastavnike i razredne kolege prostor treći učitelj, onda arhitekturi školskih ustanova pripada odlučni značaj u djelovanju na razvoj društva. Jedan od razloga uspjeha škole Aspern leži već u zahtjevima natječaja za ostvarenjem prostora za rad i učenje koji omogućuju individualni tretman, rad u grupama raznih veličina, samoorganizirano i otvoreno učenje te projektnu nastavu. Tim su zahtjevima arhitekti odgovorili čitavim nizom svojih vještina koje se odnose na reakciju na položaj unutar novog gradskog naselja, konstrukciju, fasadne ovojnice, režiju svjetla, primjenu boje, a prije svega na kompleksni prostorni sklop unutar blago nagnutog terasiranog ozelenjenog krajolika.